Adamićeva 24/II, Rijeka

+385 (51) 332 358

Nazovite nas

+385 (51) 332 358

Radno vrijeme

Mon-Sat: 9:00 A.M - 5:00 PM Sun: Closed

Naručite se

Your perfect smile is a click away!

PERIIMPLANTITIS

Periimplantitis je bolest koja se javlja kod pacijenata s ugrađenim implantatima a predstavlja upalu potporne strukture oko ugrađenog implantata. Ovakvo stanje često se uspoređuje s parodontitisom, no za razliku od njega vrlo se teško liječi. Uzroci nastanka su vrlo slični. To su ponajprije loša oralna higijena koja uključuje velike količine plaka i kamenca, pušenje, loši protetski radovi,neke sistemske bolesti,kao što je dijabetes, te preopterećenje cijele strukture implantata. Razlika između parodontitisa i periimplantitisa je najprije u progresiji. Periimplantitis puno brže napreduje i brže se širi, te ga je gotovo nemoguće zaustaviti. Kod prirodnih zubi postoji parodontni ligament, koji veže zub uz kost, te su njihova vlakna postavljena okomito. Kod implantata ne postoji parodontni ligament a i manje je krvnih žila u sluznici oko samog implantata, te je zbog toga i manja mogućnost obrane od infekcije. Najčešći razlog javljanja periimplantitisa je reinfekcija tkiva oko implantata iz unutrašnjosti samog implantata. To se događa nakon postavljanja suprastrukture na implantat. Između suprastrukture i implantata uvijek postoji mali prostor koji se ne može u potpunosti zatvoriti i u koji mogu prodrijeti određene bakterije. Iz tog razloga su se pojavili određeni materijali koji se stavljaju između implantata i suprastrukture, no oni su uglavnom nestabilni i treba ih ponavljati.

Prije samog postavljanja implantata važno je napraviti dobru anamnezu. Posebna pozornost se pridaje općem stanju organizma, ishranjenosti, starosnoj dobi, metaboličim i srčanim bolestima, smetnji metabolizma kosti i uzimanju lijekova. Važno je i trenutno stanje usne šupljine. Posebna pozornost se pridaje anatomskim odnosima, patološkim nalazima, kserostomiji, nepovoljnim međučeljusnim odnosima i dijagnostičkim pretragama, kao što je RTG, na kojem se vidi veličina kosti. Moguće kontraindikacije za postavljanje implantata su neka stanja organizma (trudnoća, lijekovi, akutne upale), pušenje, droga, alkohol, pacijent koji boluje od određenih psihičkih poremećaja, te pacijent koji ne surađuje.

 

SIMPTOMI PERIIMPLANTITISA:

U početku su simptomi blagi i prolaze dosta nezamjetno. To su crvenilo i krvarenje zubnog mesa oko implantata. Uz njih se veže perzistencija plaka i zubnog kamenca, te se javlja periimplantni mukozitis. Takvi simptomi još nisu zahvatili kost i moguće ih je izliječiti ako se na vrijeme prepoznaju i ne zanemare. Ako se počnu javljati ozbiljniji simptomin znači da je već došlo do periimplantitisa. Takvi simptomi su oticanje, gnojenje oko implantata, bolnost. Dijagnoza se postavlja i temeljem RTG snimke na kojem se može vidjeti jasan gubitak kosti. Kod takvih simptoma je potrebno liječenje koje podrazumijeva antibiotsku, profilaktičku i kiruršku terapiju. Liječenje periimplantitisa vrlo je neizvjesno i rijetko uspješno.

LIJEČENJE:

Liječenje se prije svega odnosi na održavanje dobre higijene i na kontrolu bakterijskog plaka. Metode liječenja mogu biti kirurške i nekirurške. Najprije se započinje nekirurškim metodama. Tu spadaju mehaničko čišćenje bakterijskog plaka i ispiranje džepa otopinom klorheksidina. Zatim se započinje s uzimanjem antibiotika a u novije vrijeme je česta uporaba lasera. U kirurške metode spada rez oko vrata implantata. Zadnja opcija je vađenje cijelog implantata.

ŠTO ČINITI DA NE DOĐE DO PERIMPLANTITISA?

Dugoročni uspjeh implantata ovisi o njihovom održavanju. Često pacijenti nakon ugradnje implantata i završetka protetskih radova misle da su pošteđeni pranja zubi jer su “sada stavili keramičke”. Naprotiv, iz već navedenih razloga protetske radove treba održavati jednako kao i prirodne zube, ako ne i više. Neophodni su redoviti stomatološki pregledi , no najveći dio oralne higijene  provodi se svakodnevno kod kuće. Da bi se zubne naslage držale pod kontrolom, potrebno je redovito četkanje zuba i krunica implantata. Bilo da koristite ručnu ili električnu četkicu, trebali biste se sa stomatologom posavjetovati o ispravnosti vašeg četkanja, kako biste bili sigurni da na ispravan način održavate oralnu higijenu. Kao nadopuna četkici postoje sredstva za čišćenje prostora među zubima , odnosno krunicama. U tu svrhu može poslužiti konac, interdentalna četkica i oralni tuš. Kod korištenja konca budite oprezni da u međuzubni prostor ulazite oprezno kako ne biste ozljedili papilu (zubno meso između dva zuba). Nešto jednostavnije za korištenje jesu interdentalne četkice koje imaju specijalno dizajnirane dlačice koje prolaskom između dva zuba skupljaju sve naslage. Ribanje interdentalnog prostora četkicom se ne preporuča jer gingiva na tom području nema rožnati zaštitni sloj pa je podložnija ozljedama. Kod odabira zubne paste važno je napomenuti da odaberete pastu bez abrazivnih čestica jer one mogu oštetiti površinu protetskog rada. Oralni tuš može se koristiti s vodom ili s antiseptičnom otopinom za ispiranje usta. Osim što uklanja ostatke hrane, masira desni, što pridonosi boljoj prokrvljenosti koja je važna za obranu od infekcije. Ne zaboravite redovite kontrole kod vašeg stomatologa koji će bar dva puta godišnje napraviti profesionalno čišćenje zuba.